Najčešći deformiteti kičmenog stuba kod djece su skolioza i kifoza………
Kičmeni stub je osnovni najduži dio aksijalnog skeleta. Grade ga kičmeni pršljenovi. U formiranju kičme učestvuju 33-34 pršljena koji su međusobno povezani zglobovima, vezama i mišićima u jedinstvenu cjelinu. Najčešći deformiteti kičmenog stuba kod djece su skolioza i kifoza.
Skolioza je bočno iskrivljenje kičmenog stuba u jednu stranu u obliku slova “C” ili na obje strane u obliku slova “S”.
Uzrok nastanka je u najvećem broju nepoznat, a progresija nepredvidiva što jako otežava liječenje. Smatra se da je genetski predodređena, ali do danas još nije utvrđen tačan mehanizam prenošenja na potomke pa najčešće govorimo o idiopatskoj skoliozi – koja i inače čini 90% svih skolioza. Pojedini autori navode da su skolioze češće ako se dijete kao beba stavlja da spava na leđima, a rjeđe ako spava potrbuške.
Skolioza se klasifikuje na dva načina – prema stepenu i prema tipu. Prema tipu može biti urođena, juvenilna, adolescentska, odrasla ili neuromuskularna. Prema stepenu razlikujemo blage, srednje i teže skolioze. Oko 2-3% populacije razvije skoliozu sa bočnom krivinom do 10° (stepeni), a jedno od 2500 djece ima skoliozu veću od 20°.
Skolioze kod fetusa i malih beba mogu biti vrlo opasne, jer mogu prouzročiti poremećaj rada unutrašnjih organa i smrt. Prisustvo bilo kog problema na zglobovima i mišićima na rođenju i u toku prve godine života (stopala okrenuta ka unutra ili spolja, krivi vrat – tortikolis, iščašeni kukovi), ako nisu u potpunosti sanirani mogu imati za posljedicu pojavu deformiteta kičme. Ženska djeca oboljevaju 5 do 7 puta češće od muške djece. Istovremeno, vjerovatnost da će djevojčici biti potreban medicinski tretman je 9:1 u usporedbi s dječacima.
Kifoza je izbočenje grudnog (torakalnog) ili grudnog i slabinskog (torakolumbalnog) dijela kičmenog stuba prema natrag tako da leđa dobijaju okrugli, pogrbljen izgled. Često je praćena bolovima, a može da dovede i do ozbiljnih problema sa radom srca i pluća.
Posturalne kifoze ili kifotična držanja slična su skoliotičnim držanjima i pripadaju nepravilnim držanjima, što znači da nema strukturalnih promjena na pršljenovima.
Kako se deformiteti uočavaju?
Nerijetko sami roditelji primijeti da je kičmeni stub njihovog djeteta različit od kičmenog stuba druge djece te se samonicijativno jave kod ljekara navodeći “nepravilno držanje kod djeteta dok stoji ili sjedi”.
Dijagnoza skolioze i kifoze se postavlja kliničkim pregledom te RTG snimkom cijelog kičmenog stuba u dvije projekcije (anteroposteriorni i lateralni snimak), a može se dopuniti i drugim dijagnostičkim postupcima kao npr. metodama mjerenja deformacije trupa.
Najprije treba pogledati visinu ramena, moguće je da jedno rame bude niže, a samim tim i lopatica sa te strane je nešto niža i malo odvojena od grudnog koša u odnosu na drugu. Ukratko, vidljiva je asimetrija ramena i lopatica. Ako rukom pratite pršljenove i uočite da nisu u ravnoj liniji to je signal za odlazak na ljekarski pregled. Obavezno treba provjeriti simetriju rebarnih lukova u položaju kada se dijete savije unaprijed, kao da hoće rukama da dodirne stopala “test pretklona” (tzv. bending test). Svaka izbočina u nivou rebara (rebarna grba), naročito jednostrana, je alarmantni znak za hitan pregled ortopeda ili fizijatra. Ako u stojećem stavu asimetrija trupa nestane tada govorimo o skoliotičnom držanju.
Liječenje kifoze i skolioze:
Liječenje može biti konzervativno i kirurško, prema terapijskom programu prilagođenom za svakog pacijenta ponaosob – u zavisnosti od tipa i od stepena deformiteta.
Prema važećim stavovima, ukoliko se radi o deformitetu do 10° (stepeni) tada je pacijenta neophodno samo redovno kontrolisati na svakih 3 do 6 mjeseci. U slučaju većeg stepena zakrivljenosti kičmenog stuba i shodno stepenu deformiteta poduzimaju se terapijske mjere – korektivne vježbe, ortotske mjere-mideri (kada je ugao krivine između 20° i 50°). Od 50° pa naviše liječenje je hirurško. Danas se smatra kako se dijete s idiopatskom skoliozom može baviti sportom kao dodatnim liječenjem.
Dijagnostika i liječenje kifoza je po principima kao i kod skolioza, a što je karakteristično, veoma često se javljaju kao udruženo oboljenje, odnosno kifoskolioza.
Čega se roditelji najviše plaše?
Svake godine u septembru roditelji su zabrinuti zbog preteških dječijih školskih torbi. Pogotovo se to odnosi na djecu mlađeg školskog uzrasta. Njihov strah nije neopravdan jer su istraživanja pokazala da školske torbe teže i više od 6 kilograma, dok istovremeno stručnjaci upozoravaju da njihova težina ne smije da premašuje 10-15% tjelesne težine djeteta, te da najmlađi školski uzrast ne smije nositi torbu težu od 3 kilograma. Zbog teške torbe, a naročito ako je nosi na jednom ramenu, dolazi do asimetrije i krivljenja kičme te razvoja deformiteta jer, između ostalog, mišići kičmenog stuba nisu još ojačali i ne mogu podnijeti toliki teret. Zbog nenaviknutosti na novi, intenzivniji svakodnevni ritam djeca se veoma brzo umaraju, dolazi do lošeg držanja tijela pri hodanju, stajanju i sjedenju, posebno u školskim klupama.
Pri kupovini školske torbe treba obratiti pažnju na sljedeće: da bude lagana; anatomski oblikovana – čvrst leđni dio, postavljene naramenice, da ima ručku za podizanje, da ne bude iznad nivoa ramena i ispod nivoa struka te da ima ravnomjerno raspoređenu težinu. Takođe djeci treba ukazati na to da trčanje sa teškom torbom može štetiti zdravlju. Neophodna je adekvatna saradnja nastavnika, roditelja i djece oko rasporeda časova i sadržaja, odnosno količine potrebnih knjiga i pribora za školu.
Svakako, uvijek imati na umu da djeca od najranijeg doba treba da budu fizički aktivna, da se zdravo hrane i što više kreću, a da što manje vremena provode u zatvorenom prostoru, ispred televizije ili računara. Jer, redovna fizička aktivnost doprinosi jačanju mišića kod djeteta, pa samim tim i mišića kičmenog stuba. S druge strane, slaba fizička aktivnost djeteta, uz cijeli niz drugih faktora (nepravilno držanje, nepravilno sjedenja, preteška školska torba) pogoduju razvoju deformiteta.
dr Branka Babić