Saznanja o COVID-19 kod djece

Pripremila Mr sc. dr Olivera Ljuboja

Pedijatrijski slučajevi bili su “prilično rijetki” u ranim danima izbijanja COVID-19 u Wuhanu, gdje su zabilježeni prvi slučajevi zaraze. Prema do sada dostupnim podacima, oboljevanje djece od COVID-19 (Corona virus infective desease 2019, stručni naziv za Korona virus) je prisutno u malom procentu. Oboljeli imaju blažu kliničku sliku, što je navjerovatnije bio razlog, da mnogi slučajevi kod djece nisu dijagnostikovani, s jedne strane, a sa druge strane razlikovanje virusa COVID-19 od ostalih uobičajenih infektivnih uzraka bolesti disajnih puteva još uvijek predstavlja problem. U retrospektivnoj studiji koja je provodena u provinciji Hubei (središnjem Wuhanu) provedeno je  istraživanje o epidemiološkim karakteristikama na 2143 pedijatrijska pacijenata, od tog broja 731 (34,1%) su bili potvrđeni slučajevi sa COVID-19. Djeca su definisana kao mlađa od 18 godina. Nije bilo statistički značajne razlike u broju pacijenata između dječaka i djevojčica. Slučajevi su u početku dijagnostikovani na osnovu kliničkih manifestacija i anamneze o izloženosti sa oboljelom osobom od COVID-19 infekcije. Većina slučajeva dijagnostikovana je u prvoj nedjelji nakon pojave bolesti. Djeca su prema stepenu rizika, a koji je podrazumijevao da se dvije sedmice prije javljanja simptoma, bila izložena slučaju COVID-19 ili je živjelo u epidemiološkom području (tj. provincija Hubei) ili zajednici u kojoj su prijavljeni slučajevi COVID-19 ili u drugom područje epidemije u kojem nije prijavljen nijedan slučaj COVID-19, klasifikovana kao pacijenti visokog, srednjeg ili niskog rizika. Djeca visokog rizika su  imala dva od sljedećih stanja:

1) groznicu ili  respiratorne simptomi ili gastrointestinalne  simptome (npr. povraćanje, mučnina i proliv) ili umor

2) laboratorijski test: broj bijelih krvnih zrnaca je normalan ili smanjen ili sa smanjenim brojem limfocita ili povećani nivo C-reaktivnog proteina

3) patološke promjene na radiografiji grudnog koša

Za dijete srednjeg ili niskog rizika, primjenjivani su slični dijagnostički kriteriji nakon isključivanja gripa i drugih uobičajenih respiratornih infekcija.

Sumnjivi slučajevi koji su ispunili neki od sljedećih kriterija definisani su kao potvrđeni slučajevi:

  1. Uzorci nazalnog i faringealnog brisa ili uzorci krvi testirani na pozitivne rezultate 2019-nCoV nukleinska kiselina primjenom reakcijske polimerazne lančane reakcije u stvarnom vremenu (RT PCR) test;
  2. Genetsko sekvenciranje respiratornog trakta ili uzoraka krvi.

Jačina COVID-19 određena je na osnovu kliničkih karakteristika, laboratorijskih ispitivanja i rendgenskih snimaka grudnog koša, uključujući asimptomatsku infekciju, blage, umerene, teške i kritične slučajeve. Dijagnostički kriteriji su bili sljedeći:

  1. Asimptomatska infekcija: bez kliničkih simptoma i znakova, uz urednu radiografiju grudnog koša, dok je test nukleinskih kiselina 2019-nCoV bio pozitivan.
  2. Blaga infekcija: simptomi akutne infekcije gornjih disajnih puteva, uključujući temperaturu, umor, mijalgiju, suhi kašalj, grlobolja, curenje nosa i kihanje. Fizički pregled pokazuje hiperemiju uz uredan auskultatorni nalaz nad plućima. Neki slučajevi nemaju povišenu temperaturu ili imaju samo simptome poput mučnine, povraćanja, bolova u trbuhu i proliva.
  3. Umjerena infekcija: praćena čestim skokovima povišene tjelesne temperature i kašljem, uglavnom suhim kašljem, često podsjeća na pertusiformni kašalj, povremeno kašalj ima karakteristike vlažnog kašlja, ali nema očigledne hipoksemije, poput kratkoće daha (dispneje), niti auskultatornih fenomena poput viskotonskih polifonih ekspiratornih zvižduka. Radiografiski na plućima se mogu dijagnostikovati promjene u vidu intersticijske pneumonije. Neki slučajevi su bili bez kliničkih znakova i simptoma, međutim, CT grudnog koša pokazivao je lezije pluća, koje su subkliničke.
  4. Teška infekcija: Rani respiratorni simptomi, poput visoke temperature i kašlja, praćeni udruženom pojavom gastrointenstinalnih simptoma kao što su mučnina i proliv. Bolest obično napreduje tokom sedam dana, uz pogoršanje kliničkog stanja praćenim pojavom dispneje, sa centralnom cijanozom. Zasićenje hemoglobina kisikom je manje od 92%..
  5. Kritično dijete: Djeca mogu brzo razviti sindrom akutnog respiratornog distresa (ARDS), insuficijenciju srca, encefalopatiju, diseminiranu intravaskularnu koagaulaciju, akutnu bubrežnu insuficijenciju, šok.

Iz navedenog možemo uočiti da su kliničke manifestacije kod djece bile slične onima koje su imali odrasli, ali su sveukupni simptomi bili relativno blagi i ukupna je prognoza bila dobra. Posebno treba napomenuti da je izvjestan broj djece imalo prethodno dijagnostikovane urođene ili stečene bolesti, drugim riječima djeca sa komobriditetima su bila podložnija oboljevanju, napisali su dr. Xia i kolege.

Laboratorijski nalazi su takođe  pokazali da je 80% djece imalo povišenu vrijednost prokalcitonina (PCT), koje obično nisu primjećene kod odraslih sa COVID-19. PCT je pokazatelj bakterijske infekcije i “[ovaj nalaz] može sugerisati da rutinsko antibakterijsko liječenje treba razmotriti kod pedijatrijskih pacijenata”, napisali su autori.

Što se tiče rezultata snimanja, nalaz CT-a grudnog koša kod djece bio je sličan onome u odraslih. “Tipične manifestacije bile su jednostrana ili bilateralna subpleuralna zasječenja poput mliječnog stakla i konsolidacije s okolnim znacima haloa”, napisali su dr. Xia i saradnici dodajući da konsolidacije sa okolnim znak haloa predstavljao je otprilike polovinu pedijatrijskih slučajeva i trebao bi se smatrati “tipičnim znakom kod pedijatrijskih pacijenata”.

 

 

Tabela 1. Kratak pregled smjernica terapijskog tretmana kod djece sa infekcijom COVID-19