Kako se nositi sa infekcijama gornjih disajnih puteva kod djece?
Posmatrajući sva oboljenja koja se javljaju u dječijoj dobi lako se dolazi do zaključka da su akutne respiratorne infekcije najčešća oboljenja ovog perioda života. Uprkos opšte prihvaćenom mišljenju da su ove infekcije bolesti jesenjih i zimskih mjeseci, one su prisutne tokom cijele godine. Mogu se javiti u pojedinačnim slučajevima ili epidemiski. Poznate činjenice su da u prvim godinama života svako dijete ima od 4-8 akutnih respiratornih infekcija na godišnjem nivou. Njihova učestalost smanjuje sa godinama starosti dijeteta, a djeca koja borave u vrtiću mogu imati i veći broj respiratornih infekcija tokom godine.
Odgovor na pitanje zašto su djeca, a pogotovo ona mlađe dobi osjetljiva na ove infekcije leži u činjenici da njihov respiratorni i imuni sistem još uvijek nije dovoljno razvijen, te da su sluznice nosa i usta u stalnom kontaktu sa spoljnom sredinom. Glavni put širenja respiratornih infekcija je putem vazduha i ujedno udisanjem vazduha udišemo uzročnike infekcija. Djeca prvenstveno dišu na nos, te je sluznica nosa prva barijera prodoru infekcije u organizam dijeteta. Ovu ulogu obavlja zahvaljujući svojoj građi, odnosno postojanju trepeljastog epitela na površni sluznice čiji je radni zadatak da odstrani nepoželjne posjetioce već na ulazu u organizam i žljezda koje svojim sekretom vlaže i zagrijavaju udahnuti vazduh. Osim ove mehaničke barijere prodoru infekcije u organizam suprostavlju se intraćelijske materije poput imunoglobulina, lizozoma i drugih koji čine imunološku barijeru sluzokože disajnih puteva.
Oko 90% akutnih respiratornih infekcija su virusne etiologije, a jednu trećinu ovih infekcija čine infekcije izazvane rinovirusima. Pored virusa kao mogući uzročnik javljaju se i bakterije, ali je njihovo dokazivanje kao uzročnika infekcije znatno teže, jer neke od njih (npr.hemofilus, penumokok) žive na sluznici respiratornog trakta zdravih osoba. Mogućnost nastajanja bakterijske infekcije na podlozi predhodne virusne infekcije respiratornog trakta, ma koliko se to logično činilo, takođe je jako teško dokazati.
Faktori koji doprinose širenju respiratornih infekcija zavise od sredine i od organizma samog dijeteta. Jedan od važnijih faktora spoljne sredine koji doprinosi širenju infekcija je pušenje u stanu ili prostoru u kome borave djeca, ovo se pogotovo odnosi na djecu ispod pet godina života. Aerozagađenje takođe ima potencirajući efekat, dok uobičajeno vjerovanje da hladnoća doprinosi razvoju bolesti nije tačno. Ako posmatramo organizam dijeteta onda će faktori koji potenciraju mogućnost nastanka infekcije biti: rani uzrast dijeteta (prvih pet godina života), pol- dječaci mlađi od šest mjeseci češće oboljevaju, gojaznost- što gojaznije dijete, to je veća mogućnost infekcije, djeca sklona atopiji (alergijske reakcije) i djeca sa urođenim srčanim manama takođe češće oboljevaju. Važano je istaći zaštitnu ulogu dojenja, poznato je da djeca koja su dojena tri puta rijeđe oboljevaju od akutnih respiratornih infekcija.
Prethodno smo naglasili da najveći broj akutnih respiratornih infekcija otpada na akutne virusne infekcije i to gornjih respiratornih puteva odnosno sluznice nosa i ždrijela. Zdravo dijete starijeg uzrasta uglavnom će se uspješno izboriti sa njima, međutim novorođenčad i mlađa djeca mogu imati znatno duži i teži tok bolesti.
Na početku bolesti roditelji prvo uoče da dijete lošije spava ili je uznemireno, slabijeg je apetita. Potom se javlja sekrecija iz nosa koja je u početku bistra i vodenasta, da bi kasnije bila gušća i prebojena (žuta ili zelena), ovo ne znači da se desila bakterijska infekcija već samo razvoj druge faze u skreciji iz nosa. Zapušen nosić ometa disanje što predstavlja problem kod hranjenja i dojenja pogotovo male djece. Takođe uskoro se javlja suh i nadržajni kašalj izazvan slijevanjem tog istog sekreta niz zadnji zid ždrijela. Ovo automatski ne znači spuštanje infekcije u donje respiratorne puteve, već je odbrambeni mehanizam organizma koji može potrajati i do dvije nedelje nakon završetka infekcije.
Obično se u okviru infekcije javlja povišena tjelesna temperatura što je samo znak odbrambene reakcije organizma i ne treba je snižavati ako ne prelazi granicu od 38,5 ̊C, jer se time remeti prirodna odbrana organizma. Treba imati na umu da virusne infekcije traju u prosjeku do 7 do 10 dana, a povišena tjelesna temperatura se održava 5 do 6 dana. U prvih tri dana ona može biti i jako visoka preko 39 ̊C. U narednim danima temperatura postepeno se snižava, postoje periodi sa normalnom tjelesnom temperaturom ili se povišena temperatura javlja u popodnevnim i večernjim satima. U periodima sa povišenom temperaturom dijete treba raskomotiti, preporučljivo je tuširanje mlakom vodom u periodima od 10-15 minuta, kao i masaža velikih površina kože (grudi, leđa, noge) sa blagom mješavinom razblaženog alkohola i vode što doprinosi postepenom snižavanju povišene temperature i rashlađivanju tijela.
Budući da ne postoje adekvatni antivirusni ljekovi liječnje ovih infekcija je simptomatsko. Zapušen nosić čisti se fizološkom otopinom više puta na dan, mogu se koristiti kapi za nos, ali ne duže od par dana. Dijete treba raskomotiti, pojiti, prostorije u kojima boravi treba češće provjetravati. Sirupe za kašalj koristiti samo uz preporuku ljekara. Povišena tjelesna temperatura snižava se korištenjem antipiretika. Međutim i sa njihovom primjenom treba biti oprezan, pogotovo česta je greška roditelja da daju antipiretike kada je dijete subfebrilno odnosno kod temperature ispod 38 ̊C, te ga mogu uvesti u hipotremiju (pothlađenost) koja takođe ima negativne posledice po organizam kao i povišena tjelesna temperatura.
Danas se za snižavanje povišene tjelesne temperature koriste preparati paracetamola i ibuprofena koji se mogu davati u razmaku od šest sati, a samo u slučaju da je temperatura preko 39 ̊C i na četiri sata. Prema najnovijim preporukama ovi ljekovi se mogu davati u kombinaciji, ali naizmjenično prvo preparat paracetamola pa ibuprofena. Jedna od najčešćih roditeljskih grešaka jeste insistiranje na antibiotskoj terapiji, koja ne samo da neće izlečiti virusnu infekciju nego će doprinjeti uništavanju takozvanih dobrih baketrija koje naseljavaju sluznice našeg organizma, uz to neopravdana upotreba antibiotika doprinosi razvoju bakterijske rezistencije na njihovo dejstvo.
Naravno ako bolest traje već tri do četiri dana, a u tom periodu dijete je sve slabije, iscrpljenije, temperatura ne spada na primjenjene mjere, treba se posumnjati na postojanje bakterijske infekcije, te je potrebno uraditi dodatne pretrage iz kojih se jasno vidi o kojoj vrsti infekcije je riječ.
Mogućnosti prevencije akutnih respiratornih infekcija su nažalost ograničene prije svega zbog njihove raširenosti u opštoj populaciji i načina širenja (kapljično i direktnim kontaktom). Ono što možete uraditi jeste da naučite vaše dijete da redovno pere ruke, koristi maramice za jednokratnu upotrebu, ne dodiruje oči, usta i nos sa prljavim rukama. Ne vodite dijete u posjetu bolesnim rođacima ili na veća okupljanja. Ako imate malu bebu kod kuće potrebno je ograničiti posjetu oboljelih prijatelja ili članova porodice. U slučaju da je oboljelo starije dijete neophodno je uložiti dodatni napor radi ograničavanja kontakta sa mlađim dijetetom ili ako je u pitanju neko od roditelja bilo bi poželjno da drugi roditelj preuzme brigu oko djece ili bar da se stavi maska na lice kod direktnog kontakta sa njima.
Postupci koji mogu doprinjeti poboljšanju imuniteta vaših mališana su : ishrana bogata vitaminima A, C, E koji su snažni antioksidansi. Najbolji izvor vitamina su svježe voće i povrće. Takođe u ishrani se mogu koristiti probiotici i multivitaminski sirupi. Dojenje predstavlja važan faktor u razvoju imuniteta kod dijeteta. Potrebno je izbjegavati boravak u zagušljivim, pregrijanim prostorijama ili prostorijama u kojima se puši. Prostorije u kojima borave djeca treba redovno provjetravati, preporučuje se i boravak sa djetetom na svježem vazduhu.
Naravno ako se pored svih primjenjenih mjera vaše dijete razboli ne paničite, jer kao što smo već naglasili mogućnost prevencije akutnih respiratornih infekcija je ograničena, te potražite pomoć i savjet vašeg pedijatra.
Dr Sanja PEJIĆ, Dom zdravlja Laktaši