Djeca se ne rađaju debela…….
Ukoliko se u praksi susretnemo sa gojaznim djetetom sa hipertenzijom neophodno je uzeti detaljnu anamnezu bolesti i podatke o 24-časovnom unosu hrane.
Procjenjuju se prehrambene navike djeteta, kao što je broj obroka brze hrane nedeljno i broj zajedničkih porodičnih večera. Pitati i o tečnostima koje ova djeca uglavnom konzumiraju. Naprimjer, piju li još neka kalorijska pića sem obranog mlijeka? Uzeti podatke i o fizičkoj aktivnosti djeteta, koliko sati dnevno dijete gleda televiziju, igra videoigre i slično. Socijalne interakcije mogu biti posebno važne kod gojazne djece u smilsu da li je dijete izloženo zadirkivanju ili maltretiranju kod kuće ili u školi ili bilo gdje u zajednici. Slijedeće pitanje je upućeno roditeljima: šta oni sami znaju o hipertenziji i kakva je porodična anamneza ove bolesti.
Mjerenje krvnog pritiska treba da bude sastavni dio kliničkog pregleda djeteta. Ako se radi o teškoj hipertenziji neophodno je uputiti ga specijalisti. Verifikuju li se povišene vrijednosti krvnog pritiska tokom tri uzastopna mjesečna pregleda neophodno je uraditi laboratorijske analize za početno ispitivanje hipertenzivnog djeteta: krvna slika, glikemija, parametri bubrežne funkcije, jonogram, kompletan pregled urina kao i postprandijalni lipidni profil krvi. Nalaz urina može nas usmjeriti u pravcu dijabetes melitusa tip II.
Gojaznost je često povezana sa brojnim drugim stanjim i poremećajima zbog čega je ponekad neophodno uraditi i dodatna ispitivanja ukoliko za to postoje kliničke i/ili laboratorijske indikacije. Npr. kod djeteta sa izraženom dnevnom pospanošću i hrkanjem su neophodne pretrage u pravcu opstruktivnih apnea u snu. Povišene vrijednosti jetrenih enzima zahtijevaju pedijatrijski ultrazvuk abdomena zbog sumnje na masnu jetru. U slučaju abnormalnog elektrokardiograma razmatrali bismo srčanu bolest te uputili dijete kardiologu. Za procjenu funkcije štitne žlijezde dovoljan je nalaz tireostimulišućeg hormona (TSH).
U Klinici za dječije bolesti u Klivlendu preporučujemo tzv. „5 to go“ program kao strategiju promjene navika i ponašanja. Prema ovoj strategiji djeca dnevno treba da konzumiraju 5 obroka voća i povrća; trebaju dati 4 pohvale dnevno bilo kome iz okruženja, uključujući i drugu djecu, kao i dobiti 4 pohvale od drugih; imati 3 mliječna odroka dnevno; ne više od 2 časa TV-a dnevno; 0, tj. ne konzumirati zaslađena pića i biti aktivan!
Tinejdžerima preporučujemo 4 obroka mliječnih proizvoda (zbog kalcija) i 3 pohvale dnevno (ne zato što im treba manje podrške, nego zato što imaju veće potrebe za kalcijem nego djeca uzrasta do 10 godina).
Neophodne su redovne kontrole pacijenta na mjesečnom nivou. Postepene, ustrajne promjene – uz pozitivnu motivaciju prilagođenu svakoj porodici pojedinačno – funkcionišu puno bolje nego ako pokušavamo promijeniti sve odjednom. Pratiti, pratiti i pratiti pacijenta uz puno podrške!
Edukacija je jedna od ključnih odrednica. Uputiti pacijenta i njegovu porodicu o kuhanju bez dodavanja soli, kupovati svježe namirnice, isplanirati fizičku aktivnost i vježbanje kao dio svakodnevne rutine.
Svakakako, preporučiti i neki od programa za regulisanje tjelesne mase kod mladih. Ovakvi programi uključuju timski pristup i rad, a okosnicu stručnog dijela tima čine pedijatar, dijetetičar-nutricionista, psiholog kao i specijalista za izradu programa fizičke aktivnosti za pojedino dijete.
Multidisciplinarni pristup poput ovog omogućava postepen gubitak u tjelesnoj masi. Nasuprot ovoj ohrabrujućoj činjenici stoje porazni podaci o prirastu tjelesne mase za oko 14 kg na godinu kod velikog broja gojazne djece koja nisu uključena u neki od prihvaćenih programa za regulisanje tjelesne mase.
Ellen Rome, MD, MPH, Head of the Section of Adolescent Medicine at Cleveland Clinic
(prevela sa engleskog: dr Marina Đenadija)